Prvi spomen antičkog naselja Inariona, kao stanice na obalnoj cesti Salona-Narona, donosi tabula Peutigeriana u prvoj polovici 4. stoljeća. U aktima salonitanskog sabora od 4. svibnja 533. godine navodi se Mucurum kao mjesto u kojem je utemeljena biskupija. U Ravenatovom itineraru iz 7. stoljeća naselje se spominje i kao Aronia id est Mucru. Tijekom srednjeg vijeka županija Mokro je u sastavu Neretvanske kneževine i postaje respektabilna pomorska sila. Mletački dužd Petar kandijan, došavši pod Mucules 18. rujna 887. godine poražen je u velikoj pomorskoj bitci. U narednim stoljećima, u borbama za vlast, smjenjivali su se bribirski knezovi, bosansko-hercegovački vladari, ugarsko-hrvatski kraljevi i Venecija. Pod današnjim imenom Makarska se prvi put spominje 1502. godine. U doba turske vladavine Makarska je bila središte nahije Primorje, uvrđena s tri kule. Makarska je pripojena Mletačkoj republici 1684. godine. Pod stogodišnjom vladavinom mletačkog lava nastajali su temelji budućeg grada. Narednih stotinjak godina, za vrijeme francuske i austrijske vladavine, grad doživljava svoj kulturni i gospodarski uspon.

Od prapovijesnih ilirskih tragova, rimskih ladanjskih vila rustica, srednjovjekovne gusarske moći županije Mokro u neretvanskoj kneževini, turskih zidina i venecijanskog baroknog gradića, preko autrougarskog mondenog ljetovališta, sve do danas, makarska priča neraskidiva je od njenog zadivljujućeg prirodnog okoliša. Povijesna priča grada ispričana je kroz glasoviti Franjevački samostan, aktedralnu crkvu sv. Marka, crkve sv. Filipa i Jakova, svetište Vepric, Kačićev trg, muzeje i galarije, preko kamneih uličica, trgova, plaža, kroz šumarke i planinske visove.

Osim svetišta Vepric, posebno su atraktivni šumoviti parkovi na poluotocima Sveti Petar i Osejava ugodni za posjetitelje, rekreativce i ljubitelje prirode s kojih se pruža prekrasan pogled na grad, pučinu i otoke, te na Biokovo.

Velo Brdo, Puharići, Makar i Kotiština podbiokovska su naselja iznad Makarske iz kojih su se stanovnici najvećim dijelom preselili u Makarsku. Rijetki su ostali u naseljima, ali su mnogi obnovili svoje stare ili sagradili nove kuće. Ta živopisna naselja, s izvornom seoskom arhitekturom i prekrasnim vidicima na Makarsku, obalu i otoke, omiljena su izletišta.

Ako prilazimo gradu od Splita jadranskom turističkom cestom, kod vidikovca Kuk oko 20 km nadomak gradu, otvara se pogled preko šumovitog predjela Vepric, Cvitačka (Biloševac), dugih šljunčanih i pješčanih plaža sve do poluotoka Sveti Petar i rta Osejava koji štite gradsku luku.
(IZVOR: tz Makarska)



Franjevački samostan

Pocetkom XVI. st. franjevci iz Bosne dosli su u Makarsku i smjestili se izvan naselja kod crkve Sv. Marije. Oni su g. 1502. dobili dopustenje turskih vlasti da poprave crkvu. Radovi su se otegli jer su uz nju sagradili i "kuce za stanovanje redovnika". God. 1518. prebivaliste je proglaseno samostanom. Uz samostan su dolazile trgovacke karavane sto je pomagalo jacem razvoju makarske skele.

Samostan je stradao za Ciparskog rata (1570-1573) kad su ga g. 1572. Mlecani, iz vojnih razloga, porusili a muslimani nakon toga zapalili. Nakon rata samostan je milostinjom Martina Ljubicica iz Olova privremeno (1576) obnovljen a potpunije od g. 1581. do 1584. Kroz prvu polovicu XVII. st. podizao se donji dio klaustra. Medjutim, zgrada je ponovno stradala za Kandijskog rata (1645-1669) kad su muslimani zapalili dio samostana s crkvom a drugi dio je stradao od potresa g. 1667. Ipak, franjevci su se odrzali i nakon rata u potpunosti obnovili samostanske zgrade od g. 1671. do 1683. Na tome se nije stalo jer je g. 1685. podignuto krilo prema moru. Time se stvorio priprost klaustar s nizom rusticnih arkada nad kojima je pocetkom XVIII. st. podignut trijem s vitkim stupicima. Sred dvorista je zdenac. God. 1767. premjesten je ulaz na istocnu stranu, na vrata s ukrasnim okvirom vrata s natpisom.

Samostan je i kasnije vise puta popravljan. God. 1886. sagradjeno je juzno krilo samostana i time stvoren novi, veci klaustar. God. 1911. podignuto je novo krilo za klerike. Stari dio samostana dobio je g. 1931. drugi sprat. Nakon II. svjetskag rata novo krilo samostana (klerikat) i dio starijeg samostana je nacionaliziran. Ni do danas nije vraÊen nekadasnjem vlasniku. Samostanska zgrada je i kasnije popravljana, osobito u nakon potresa g. 1962.
(IZVOR: pubwww.carnet.hr)

 

Gradski muzej

Muzejska institucija u gradu Makarskoj utemeljena je 1962. godine kada je osnovan Muzej NOB-a Biokovskog područja. Muzejski fundus sastojao se od zbirke arhivalija i predmeta iz razdoblja novije povijesti s područja Makarskog primorja. Godine 1973. Muzej se integrira u Centar za kulturu općine Makarska, postaje nesamostalna jedinica unutar Centra i mjenja naziv u Muzej revolucije. Postepeno mijenjajući način i sadržaj rada, te proširujući područja djelovanja i prikupljanja građe, stvaraju se temelji za buduće formiranje muzejskih zbirki iz svih povijesnih razdoblja. Tada je osnovana muzejska knjižnica i arhiv.
(IZVOR: mdc.hr)


  • Makarska, Hrvatska - Povijest i znamenitosti - Slika 1
  • Makarska, Hrvatska - Povijest i znamenitosti - Slika 2